Pogrešna planeta – poglavlje 1.1

Autor: Ljubica Šaran

Sci-Fi World

Nakon nekoliko godina rada na priči koja je zapravo trebala biti strip, odlučila sam sve skupa pretočiti u online sagu. Sama sam veliki ljubitelj znanstvene fantastike i fantasyja, nadam se da će ovaj moj mali izlet u izmišljen svijet, u kojemu se neprestano miješaju moji omiljeni žanrovi, ponukati druge autore koji imaju slične tekstove, no nemaju ih gdje publicirati. Smatrajte ovo pozivom, i ne sramite se svojih uradaka, pisanje je predivna terapeutska tehnika

EALIN

Poslije trećeg pokušaja da otvori oči, Eallin je shvatila da joj to neće poći za rukom jer joj je nekakva ljepljiva smjesa stvorila tvrdu masku na očnim kapcima. Glava joj je pucala, desnom rukom je dotakla vrh glave i otkrila duboku posjekotinu koja je zauzimala većinu prostora između uha i zatiljka.

„Oh bogovi,“ promrmljala je Ealin, „to je moja krv.“

Ealin se polako uspjela okrenuti sa stomaka na lijevu ruku, što je izazvalo mučninu i povraćanje. Uz najveći napor Ealin se pridigla na lijevi lakat i povratila cijeli sadržaj stomaka, začudo, nakon toga se osjećala bolje.

Nekoliko minuta nakon povraćanja djevojka je uspjela skinuti skorenu krv s očiju i lica, pažljivo je otvorila očne kapke i shvatila da nema pojma gdje se nalazi, niti što joj je stvorilo ranu na glavi. Oči su je pekle kao da dugo nije vidjela sunčevu svjetlost, s naporom je pogledala visoko prema nebu i ugledala dvije plamteće sfere, jednu gotovo bijele boje i drugu žuto-narančastu barem dva puta manju od prve sjajnije zvijezde.

„Oh, dvije zvijezde, ali kako?“ uzdahnula je Ealin i shvatila da joj razmišljanje stvara još veću glavobolju i vraća mučninu, polako je s neba spustila pogled na tlo oko sebe i ispustila prigušen uzvik čuđenja.

Ispred nje se pružao veličanstven pogled, crvene stijene prošarane zimzelenim drvećem koje je izgledalo visoko stotinu metara.

„Sekvoje, ovo drveće tako liči na sekvoje, ali nije,“ pomislila je ranjena djevojka.

Ealin je ležala na debelom pokrivaču od mahovine i paprati, desetak metara udaljena od najbližeg divovskog drveća, s lijeve strane se tlo naglo spuštalo u duboku dolinu čiji je kraj jedva nazirala pod šiljatim krošnjama neobičnog drveća. Uz uzdah, Ealin se digla u sjedeći položaj i glavom gotovo udarila u komad sjajnog metala koji je nalikovao upravljaču čopera.

„Oh moj VZST,“ promislila je Ealin.

„VZST….,… VZST….,… je skraćenica za …..,…“

Razmišljanje o skraćenici je stvorilo još jedan niz povraćanja, na Ealinu sreću u njenom pobunjenom želucu je ostala jedino stomačna tekućina, koja je puno lakše pronalazila svoj put van. Desetak minuta kasnije, koji su se činili kao vječnost, Ealin se uspjela dovući do vozila koje nije imalo kotača niti krila.

„Stvarno sliči na čoper,“ promrmljala je Ealin.

Nesretna djevojka se pitala, kako je moguće da ovakvo čudno vozilo stoji bez ikakve potpore na desetak centimetara od tla, nakon još jedne navale želje za povraćanjem, Ealin se uspjela dovući do zadnjeg kraja VZST-a i uz treći pokušaj otvorila je gepek iza zadnjeg sjedišta. Nakon nekoliko minuta borbe s nagonom za povraćanjem, napada glavobolje i stotina pitanja na koje izgleda nije imala odgovora, uspjela je izvući malenu crvenu kutijicu sa slovima koje nije mogla pročitati, no bila je gotovo sigurna da joj njen sadržaj može pomoći. U kutijici je drhtavim prstima napipala duguljast predmet, koji je jako podsjećao na džepnu lampu, no na „džepnoj lampi“ koju je držala u ruci nije bilo gumba za uključivanje i isključivanje svijetla, kao ni lampice. Ealin se pitala zašto se ne može sjetiti kako se predmet u njenoj ruci zove, no znala je da ga treba prisloniti na vrat, nakon što je to uradila osjetila je maleni pritisak na kožu i jedva osjetljivu bol, nekoliko sekundi nakon toga njena je mučnina i glavobolja prestala.

Kako je bol polako prestajala, Ealin je shvatila da ima problem koji neće tako lako srediti, osim svog imena i par maglovitih misli koje nisu baš spadale na mjesto na kojem se nalazi, ničega drugoga se nije mogla sjetiti.

Oh…..,…ne. Imam amneziju,“ promrmljala je Ealin i uspravila se. Ponovno je posegnula za crvenom kutijicom i iz nje izvadila malenu četvrtastu spravu s otvorima na jednom kraju, nju je prislonila na posjekotinu na glavi, nakon djelića sekunde, osjetila je kako joj rana zacjeljuje uz malen trnce i pomicanje okolne kože koja se spajala.

Ealin je sada mogla normalno stajati, no većina njene lagane dvoslojne oprave koja se sastojala od dvoje tankih dugačkih hlača, majice, jakne i dubokih sportskih cipela, je bila prošarana rupama koje su na rubovima bile potpuno pougljene.

Djevojka je uzdahnula prelazeći rukom preko sive oprave, pomislila je daje netko na njoj vježbao gađanje iz faznog pištolja.

„Fazni pištolj, moj fazni pištolj!!“ Povikala je Ealin i zavukla glavu u prtljažnik ispod zadnjeg sjedišta, na njegovom dnu je stajalo oružje u futroli okačenoj o debeli remen napravljen od istog sivog materijala kao i njena odjeća. Ealin je isti tren prepoznala oružje u malenom prtljažniku, nakon što ga je uzela u ruke, shvatila je da bi trebala imati rezervnu odjeću u desnom prtljažniku koji se prostirao između glavnog zadnjeg gepeka i nečega što je nalikovalo na stabilizator.

„Moram se osloboditi ove skorene krvi,“ promrmljala je Ealin i shvatila da ima rješenje i za to. U jednom od prtljažnika je pronašla poluokrugli predmet koji je s oble strane imao nekoliko gumba i remen kroz koji je uvukla prste.

„Uh, što sad?“ Pričala je Ealin sama sa sobom, i slučajno pritisnula prvi gumb, iz sprave je počela istjecati topla voda. Ealin nije bila sigurna da je željela vodu, no i voda se mogla iskoristiti za rješenje trenutačnog problema. Nakon što je makla kažiprst desne ruke s prvog gumba voda je prestala teći.

„Super, sad se moram skinuti iz ovih dronjaka i na kupanje,“ promrmljala je Ealin sebi u bradu, gledajući oko sebe i pitajući se, koliko brzo može izvući pištolj iz futrole u slučaju opasnosti, no negdje duboko u umu zbunjene djevojke se povlačila misao da ona najvjerojatnije ni ne bi prepoznala opasnost jer nema pojma gdje se nalazi i kava opasnost vreba u šumi oko nje.

DANAN

Danan je lagano potapšala svog konja po vratu i progovorila gotovo nježnim glasom: „Mudriz, obećavam ti korpu slatkih jabuka i mrkve ako se danas izvučemo iz ove vruće kaše.“ Veliki crni konj je nakrivio glavu i s lijevim okom pogledao u svoju gospodaricu u punom oklopu. Životinja je na trenutak izgledala kao da razumije jahača. Danan je još jednom potapšala konja i pomislila kako će Mudrizu osigurati, ne jednu, već stotinu korpa slatkih jabuka ako Velika Majka dozvoli da ostanu živi još ovaj put. Gotovo nesvjesnim pokretima je provjerila jesu li svi dijelovi crnog – bogato graviranog – oklopa dovoljno stegnuti oko elastičnih nosača od drakove kože. Iako se na licu brinete nije mogla primijetiti ni trunka nervoze, Arhimeštru Bojaru Harat Mhir Grothu bi bilo jasno da je Danan pomalo nesigurna u svoj sljedeći potez, ne zato što neće uspjeti načiniti ono što je naumila, već zbog toga što je Danan znala da će morati platiti veliku cijenu da bi izvršila svoj naum.

Brineta je po glavi vrtjela brojne vježbe s Haratom, kad god je trebala krenuti u kakvu opasnu avanturu uvijek su joj na pamet padale zgode na vježbalištu paladinskog novicija.

„Danan nikada ne započinji borbu ako je nećeš dobiti, paladinski red Asiri Otuna bi odavno nestao da su naši pripadnici jurišali u borbu kao pijane orke.“

Svaki put kada bi Danan napravila potez koji bi Arhimeštar Harat predvidio, uslijedio bi udarac drvenim štapom po Dananinoj glavi, nakon mjeseci početničkih grešaka, njena glava je nalikovala kvrgavoj lopti, klerici u paladisnkom hospiciju su joj bez riječi davali bočice s napitcima za izlječenje kvrga, no Harat je smatrao da joj čarobni napitci nisu nimalo potrebni ako se hoće izliječiti od tvrdoglavosti.

„Boli Danan, znam da boli, ali prestani biti toliko predvidljiva, zbog ovakvih grešaka ćeš završiti na pogrešnom kraju mača,“ s podsmjehom joj je govorio Harat.

Brineta se nasmijala sebi u brk, vračajući se u stvarnost pored doline Stotinu zuba, ponovno je potapšala Mudriza po vratu, Arhimeštar Harat je naučio svemu što je trebalo, iako je prošlo više od 12 godina od kada je završila trening u paladisnkom noviciju, bila je svjesna koliko je važno znanje koje je dobila od stare pametne orke.

Danan je isto tako znala da je iz okolnih brda iznad usjeka promatra barem dvadeset pari očiju, bilo joj je jasno da se u klancu Tekum sprema stupica, no još uvijek nije mogla shvatiti je li u pitanju kamenje ili vrelo ulje. Još jednom je pogledala gola crvena brda u podnožju prastarih drva kvata, nasmijala se sama sebi, ulje definitivno ulje, ali ne vruče, nema nigdje dima od vatre niti mirisa prijašnje paljevine, shvatila je da je žele zapaliti nakon što je poliju uljem, gotovo je mogla osjetiti koliko su plaćenici sigurni u svoj uspjeh jer su na okolnim brdima postavili brojne zasjede, nitko od plaćenika zapravo nije očekivao da će paladin poći direktno u klanac.

Paladin je pogledala prema rubu planine koja se polako pretvarala u sve dublji klanac, s desne strane klanca, zaravan od nekoliko stotina metara se pretvarala u kanjon koji je završavao u šumi i dolini Stotinu zuba, dok su nedaleko od lijeve strane klanca rasla velika drva kvata, barem su četiri grane zimzelenih divova prelazile nad cijelom širinom klanca, savršeno mjesto za zamku, grane su bile toliko debele da je na njima moglo spavati desetak ljudi i to popreko, no bile su previsoko da bi Danan mogla vidjeti ljude i materijal za zasjedu.

Brineti u oklopu je bilo jasno da će uspjeti preći ispod sve četiri grane bez da je dotakne jedan jedini kamen ili kapljica ulja, no odmah nakon četvrte grane je klanac naglo skretao u lijevo, tu će Mudriz trebati usporiti, i tu će se sigurno obadvoje okupati u ulju, za kamenje se Danan nije previše brinula, i konj i paladin su bili potpuno oklopljeni.

Po Dananinom mišljenju o ulju se više nije trebalo razmišljati ili će dovesti u pitanje sve što je naumila, znala je kolike su joj mogućnosti, da nije dobro poznavala sebe odavno bi trunula u kakvom grobu. Po njenoj procjeni, u manje od sekunde, nakon što je ulje iz stupice oblije, ona će u dva poteza srediti M’Gruh Gro-Harana, koji će se ponašati onako kako je to radio u zadnjih dvanaest dvoboja. Jednooki M’Gruh je obično čekao na mjestu gdje je bio siguran da će palatin upasti u klopku, on je svoje žrtve uvijek želio sam dokrajčiti kako bi mogao upiti hamu (dušu) ranika kojeg dekapitira obrednim nožem. Srećom po Danan to mu do sada nije uspijevalo jer ona nikada nije išla direktno u zamku, a kada bi pokušala doći do vođe orka okolnim putem, on bi pametno pobjegao s poprišta prije nego li bi do njega došla umorna pripadnica reda Asiri Otuna.

Danan se gorko nasmiješila, dvoboj nije baš bilo prikladno ime ovog okršaja, s jedne strane usamljeni paladin i najpametniji konj iz Raeven Inula, a s druge strane barem dvadeset plaćenika Bratstva Sjene. Dvanaest bezuspješnih pokušaja za ispunjenje zavjeta iz Tvinit Mola, Danan je provela šest godina tražeći ubojice Padit Gezea i velikog vijeća Asiri Otuna, do sada je uspjela izvršiti zavjet na 28 pripadnika Bratstva Sjene i njihovim pomagačima iz klana orka bez imena, ostao je samo M’Gruh.

Žena u oklopu je polagano pokrenula konja, proračunala je kako će najveću brzinu doseći točno ispod druge grane kvata što je dovoljno da izbjegne iznenađenja s grana.

„Za Padit Gezea,“ promrmljala je Danan dok je konj jurio ka klancu.

EALIN

Sjedeći na zadnjem prtljažniku VZST-a Ealin je kroz polarizirane naočale promatrala  dvije zvijezde koje su polako tonule ka horizontu, u zadnjem desnom prtljažniku je pronašla ukusne suhe proteinske kocke i vodu s izotoničnim dodatkom i prirodnim ukusnom manga. Upravo je u usta stavila zadnji komad proteinske kockice s ukusom čokolade, kada je kompjuterski glas iz VZST-a počeo ponavljati sljedeću poruku:

„Nepoznati organski objekti se kreću u našem pravcu, udaljenost 100 metara, …,…90 metara…,… 80 metara …,…“

Ealin se skoro zagrcnula zadnjim zalogajem, skočila je s poklopca prtljažnika i mašila se za dršku faznog pištolja. Čim je prst stavila na maleni okidač, oružje se otvorilo u prednjem dijelu iz čijeg su spremnika izašle dvije cijevi, jedna s crvenim oznakama i jedna sa zelenim oznakama. Iz oružja se začuo kompjuterski glas: „Ošamućivanje ili terminacija?“.

Ealin se zamislila, mahinalno mrmljajući sebi u bradu: „Što…hmm…“.

Oružje je nastavilo ponavljati snimljeni upit sve dok Ealin nije došla sebi uzvikujući: „Ošamućivanje,…,… ošamućivanje.“ Crvena cijev je nestala u prednjem dijelu spremnika, a oznake na zelenoj cijevi su zasvijetlile. U pozadini je Ealin mogla čuti odbrojavanje VZST-a: „50, 40, 30, 20,“ dok je ispred sebe sve jasnije čula buku koja je nalikovala topotu konjskih kopita, plavuša nikako nije bila zadovoljna razvojem situacije, iza njenih leđa se nalazila provalija, a ispred nje konj, konj ili nešto nalik konju, no najviše je uznemirivala činjenica što nije znala nosi li konj jahača i kakve su njegove namjere.

Ealin se kiselo nasmijala, pomišljajući kako danas nije bio njen dan, no mogla je živjeti u nadi da će dan uskoro postati bolji i da će na proplanak istrčati maleni poni bez ikakve pratnje. Kada je VZST odbrojio „10“ do Ealin je dospio miris pečenog mesa i zapaljenog ulja, nakon toga je na proplanak izletio ogromni zapaljeni konj i konjanik koji se čudno naginjao prema Ealin, nakon što je konj prošao pored zapanjene Ealin, konjanik se uz cvrčanje zapaljenog mesa, srušio pred Ealine noge.

Plavokosa djevojka je nemoćno gledala u zapaljenu životinju koja je bezglavo jurila prema rubu klanca, sve dok nije nestala u provaliji uz iskrivljen krik koji je više nalikovao ljudskome nego li konjskome. Nakon što je životinja nestala u dubini provalije, Ealin je svoju pažnju skrenula na zapaljenog konjanika čija se duga tamna kosa pretvarala u plamen dok je oklop nalikovao na zapaljenu tavu s uljem. Nesretna osoba se valjala po paprati, Ealin u potpunom šoku nije mogla ni trepnuti nekoliko sekunda, dok iz plamteće buktinje nije začula ženski glas:

„…Pomozite…bogovi.“

Ealin je uz uzvik posegnula za lijevim prtljažnikom VZST-a, ženu je trebalo spasiti.

Poglavlje 1.2

Uvod u svijet O’Daan Atala

Prethodno poglavlje

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s